Komentari i analize

Profesor Domljan: Mostarstvo kao globalna vrijednost

0
Mostar (Foto: Ivan Dodig / Turizam24)

Mostar konkurira za europsku prijestolnicu kulture za 2024. god. i stigao je do finala. Da bi pobijedio, nužno je da uloži dodatne napore. Prije svega treba znatno bolje iskazati europsku vrijednost koju pretendira promovirati, jer je to od ključnog značaja za ostvarivanje pobjede, pokazati bolju i čvršću povezanost kreativnih sektora i veću privrženost javnog, privatnog i civilnog sektora kulturi grada.

Cilj članka je pokazati kako se to može postići. Neovisno od kandidature, a pogotovo zbog nje, Mostar mora povećati efikasnost proizvodnje kulturnih i kreativnih dobara. Daleko zaostaje iza svojih komparatora – gradova veličine 50,000-250,000 stanovnika (v. sliku 1). Ključno pitanje je: ima li Mostar išta što ga može staviti na globalnu mapu, što ga može vinuti do granice proizvodnih mogućnosti i potom postati onaj koji pomjera granice kulture?

Slika 1: Efikasnost proizvodnje kulturnih i kreativnih dobara; Mostar i komparatori

 

Mostarci žele mostarstvo

Prema anketi o mogućim načinima utemeljenja centra kulturnih i kreativnih industrija u Mostaru, koju je proveo projekt HIVES (High – Level Innovation for a Value – Driven Exploitation of a Joint S3 in the Adriatic Area) koncem 2016. god., proizilazi da gotovi svi proizvođači kreativnih dobara (preciznije, 94% njih)  podržava ideju osnivanja centra kulturnih i kreativnih djelatnosti.

Daljnjih 4% podržava ideju djelimice dok joj se protivi tek 2% proizvođača. Dodatna istraživanja su ustanovila da oni koji ne podržavaju ideju formiranja centra imaju takvo gledište zbog bojazni da bi u slučaju njegova postojanja bili izloženi jačoj konkurenciji koja bi mogla dovesti u pitanje njihov opstanak.

Daljnja istraživanja – koja je u drugom kvartalu 2018. proveo Grad Mostar putem online ankete za potrebe izrade Strategije kulturnog razvoja 2018-2026 – pokazala je da su skokovi sa Staroga mosta  najprestižnija kulturna atrakcija grada Mostara.

Istraživanja za potrebe  Strategija razvitka Hercegovačko-neretvanske  Županije  za razdoblje 2017.-2020. godine pokazala su da je područje Starog mosta i stare gradske jezgre grada Mostara, inače uvršteno na UNESCO-vu listu baštine svijeta, “najvažniji pojedinačni turistički resurs na području HNŽ/K.”

Zaključak je stoga da  se izgradnja centra kreativnih djelatnosti bazira na mostarstvu. Radionice s kulturnim i kreativnim djelatnicima grada Mostara, organizirane u prvoj polovici 2018, na kojima su razmatrane (turističke) prednosti Mostara, ustanovile su da Grad treba centar usmjeren na nišu. Jednostano kazano, Mostar ima potrebu za tematskim centrom kulturnih i kreativnih djelatnosti.

Most dva genija

Uspon ljudske civilizacije, njegovih arhitektonskih, graditeljskih i transportnih vještina, može se pratiti kroz razvoj mostogradnje. Čovječanstvo je prešlo dug put od izgradnje grčkog Arkadiko mosta, najstarijeg od postojećih mostova svijeta, pa preko mosta na rijeci Sidu (najveći na svijetu, 496 m iznad rijeke), Millau vijadukta (najvišeg mosta na svijetu, čija udaljenost od najniže do najviše tačke mosta iznosi 343 m) zatim preko američkog Golden Gate (najpoznatijeg mosta na svijetu) do kineskog Velikog mosta Danyang–Kunshan (najdužeg na svijetu, čija dužina iznosi 164.8 km).

Prije 90-tak godina ljudi su govorili da nije moguće napraviti Golden Gate most. Smatralo se da ne može izdržati brzine vjetra od 160 km na sat, guste magle, snažne oceanske struje i k tomu još biti lociran na udaljenosti od svega 12 km od  epicentra najjačeg potresa u povijesti tog kraja, koji je 1906. god. sravnio 80% San Franciska sa zemljom.

Izgradnji mosta o kojoj sanjaju, govorilo se, samo ludaci i pjesnici protivili su se svi osim dva genija: inženjera  Josepha Straussa i bankara Amadea P. Gianninija, koji je oporavio sjeverni dio San Francisca od odnosnog zemljotresa, odobravajući kredite „uz stisak ruke i potpis“ na banku sličnom onom na kojem je otpočeo uspon modernog europskog bankarstva.

Graditeljska ideja da se duboki prolaz može svladati visećim mostom sinula je Straussu 1916. god. Protivili su joj se razni, više od 20 godina, počevši od trajektnih prijevoznika koji izgradnjom mosta gube posao, inženjera koji su smatrali da je tehnički nemoguće napraviti most, vojnika koji su smatrali da bi rušenje mosta ugrozilo plovidbene putove pa do zaštnika okoliša.

No, san se, nakon 1500 kreditnih odbijenica, počeo ostvarivati 1933. god. U doba Velike ekonomske krize, koja je 1932. god, bila u najdubljoj doli, niko nije želio kupovati obveznice koje su emitirale šest općina koje okružuju zaliv.  Emisija  je iznosila 35 mln dolara (troškovi gradnje mosta su iznosilo 32.8 mln dolara) dok im je rok im bio 40 godina a prinos 5%.

Strauss se u tom času obratio Gianniniju: „Ako Bank of America ne kupi obveznice, most neće biti izgrađen.“ „A koliko će trajati“, upitao je Giannini. Neki obrazovan inženjer bi vjerojatno kazao: „Dvije stotine godina“, no Strauss je kazao:„Zauvijek, bude li se na njega pazilo“. „Kalifornija treba taj most. Kupićemo obveznice“, odgovorio je prvi čovjek Bank of America i prvih šest miliona obveznica bilo je kupljeno. Gradnja je otpočela prvih dana 1933. god.

Četiri godine kasnije, 28. maja 1937.,  predsjednik SAD Roosevelt pritiskom na taster telegrafa Bijele kuće obznanio je svijetu da je most izgrađen (kasnije će most biti proglašen jednim od deset najznačajnijih građevinskih postignuća 20. stoljeća). Dan ranije preko 200,000 osoba prešlo je most pješice. Onih 35 mln dolara uloženih u gradnju u potpunosti je bilo isplaćeno financijerima 1971. god. – u cijelosti iz mostarine. Izgradnja mosta se isplatila i financijski.

Za svoj trud  Strauss  je – kojega smatraju većim graditeljem mostova no što su  Santiago Calatrava, Christian Menn, Jean Muller,  Zaha Hadid i drugi – dobio milion dolara i doživotno besplatan prolaz preko mosta. No, u tome je mogao uživati tek godinu dana – poziv graditelja svih svjetova najbolji graditelj mostova nije mogao odbiti.

Mostar i Firenza

Priče o Golden Gate mostu i drugim mostovima svijeta moguće je sačuvati (i) razvojem klastera mostarstva u Mostaru. Klaster bi imao članice koje bi u raznim formama, prvenstveno digitalnim, razvijale i čuvale priče o mostovima, njihovim graditeljima, materijalima, tehnikama, tehnologijama, izvorima financiranja izgradnje i održavanja itd.

U narednim nekoliko redaka dajemo skicu mogućih članica i njihovih uloga. Skica je tek ilustracija ideje. Na gradskim je vlastima, kulturnim ustanovima i drugim institucijama da precizno definiraju svoje uloge i funkcije, naravno uz uvjet da to žele raditi. Možda ima i boljih ideja.

U galeriji mostarstva, lociranoj u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača, bile bi izložene slike, grafike, crteži, karikature, skulpture, rezbarije, fotografije, novac i poštanske marke koje prikazuju mostove. U sklopu nje bi bila i galerija mostova europskih prijestolnica kulture.

U kinoteci mostarstva, koja bi bila locirana pri nekoj od postojećih akademija, čuvali bi se dokumentarni, crtani, igrani i drugi filmovi o mostarstvu.

Knjižnica Ivo Andrić, locirana pri Narodnoj knjižnici HNŽ/K, bi sadržavala literaturu, novine i sl. o mostarstvu dok bi arhiv mostarstva, lociran pri Arhivu Hercegovine, čuvao dokumenta o projektima izgradnje mostova.

Muzej neimar Hajrudin,  lociran pri Centru za kulturu, čuvao bi  građu o graditeljima mostova i simuliranim tehnikama gradnje u digitalnom obliku. Za razliku od Madame Tussauds, muzeja voštanih figura, Neimar Hajrudin bio bio muzej digitalnih figura i simuliranih graditeljskih tehnika. U sklopu muzeja bi bila i posebna jedinica posvećena avanturističkom mostarstvu Nikola Obuljen, koja bičuvala sjećanja na razne avanturističke podvige i događaje vezane za mostove npr. prolaske ispod/iznad mosta, skokovi i padovi s mostova itd. Tu bi se radilo ne samo o dokumentima, fotografijama i sl. nego i o digitalnim simulacijama od značaja za razne discipline (medicina, psihologija itd.).

Slika 2: Klaster mostarstva Mostara

Znanstveno-istraživačke studije mostarstva, koje bi se razvijale na nekoj od visokoobrazovnih institucija Mostara, bavile bi se znanstvenim proučavanjem graditeljskih materijala, tehnika i tehnologija izgradnje i održavanja mostova. Naravno, proučavala bi se i povijest, sociologija, transport, ekonomika i sl. mostarstva. Bili bi organizirani i specijalni doktorski studiji iz oblasti mostarstva.

Narodnom pozorištu, Hrvatskom narodnom kazalištu, Lutkarskom kazalištu i Pozorištu lutaka redovito bi se organizirali događaji scenske umjetnosti (iz oblasti drame, baleta, folklora i sl.) vezani za mostarstvo dok bi se u Muzičkom centru Pavarotti i Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača organizirali i muzički događaji.

Dok bi odrasli provodili vrijeme u raznim jedinicama klastera, uključujući i u caffe restoranu, najmlađi bi mogli provoditi vrijeme u igraonici mostogradnje. Tu bi se mogli učiti praviti mostove od štapića, kockica čokolade i sl. kako od fizičkih (mlađi uzrast) tako i od virtualnih elemenata (stariji uzrast).

Centar mostarstva bi bio poslovni centar, koji bi sadržavao: istraživačko razvojni centar, centar izvrsnosti i inkubator mostarstva. To bi bio kreatehnivan centar koji spaja kreativnost i digitalnu tehnologiju. Centar bi nastao kako produkt javno-privatnog partnerstva, pri čemu bi grad Mostar osigurao prostor i infrastrukturu dok bi softverske firme ustanovile digitalni istraživačko-razvojni centar. Centar izvrsnosti bi okupljao predstavnike kreativnog centra i predstavnike softverskog sektora koji bi radili na razvoju digitalnog mostarstva i organizirao bi odgovarajuće obuke. Time bi se  mladi osposobljavali da ustanovljuju kreatehnivne start-up firme.

Centar mostarstva bi, ukoliko ima  mogućnosti za to, bio smještan u adekvatnom prirodnom ambijentu npr. na ulazu u grad kod novoga mosta ili u sklopu parka Zrinjevac, u sklopu kojega bi razvijen i park mostarstva koji bi prikazivao razvoj mostova kroz povijest putem odgovarajućih postaja.

Dva stara mosta

Budući da grad Mostar kandidira za europsku prijestolnicu kulture, Centar mostarstva bi imao i posebnu galerijsku jedinicu: mostarstvo europskih prijestonica kulture. U osmišljavanju jedinice bile bi konsultirane sve europske  prijestolnice kulture, poglavito one koje imaju poznate mostove (Firenca, Porto, Lisabon i Prag).

Primjerice, bilo bi korisno i važno da Mostar s Firencom uspostavi projekt Dva stara mosta. Pored Starog mosta u Mostaru, postoji u FirenciPonte Vecchio (Stari most), čuveni srednjovjekovni most preko rijeke Arno. Usput bi neki mostarski porezni obveznici mogli razmijeniti i porezne lekcije s Firentincima npr. kako legalno poslovati a ne plaćati porez, jer su primjerice draguljarnice i druge radnje postavili na most („na ničiju zemlju“).

Firenca je posebice važna stoga što joj je UNESCO, kao i u slučaju Mostara, uvrstio stari povijesni dio grada u popis svjetske baštine. Nadalje, Firenca je 1986. god. proglašena europskom prijestolnicom kulture. Budući da samo Atena, koja je proglašena 1985. god., ima dulji staž od nje, Firence bi mogla biti dobar tutor za Mostar tijekom utrke za europsku prijestolnicu kulture 2024.

Mostarstvo kao europska vrijednost

Mostarstvo, koje se može razvijati u Mostaru ili bilo kojem drugom mjestu svijeta (koje ne mora ni imati ikakav most, ali je posjedovanje jednog od najljepših mostova svijeta iznimno vrijedno nasljeđe koje Mostar može staviti na globalnu mapu) vidimo kao fenomen koji se razvija na lokalnoj, regionalnoj, europskoj i globalnoj razini, koji se manifestira socijalnim mostovima i socijalnom kohezijom na temelju zajedničke proizvodnje i potrošnje kulturnih i kreativnih dobara.

Mostarstvo na lokalnoj razini znači uspostavljanje mostova između lokalnih zajednica (preciznije, 43 mjesne zajednice, grupirane u šest gradskih područja),  i etno-nacionalnih skupina (bošnjačkih, hrvatskih, srpskih i ostalih) Mostara i tim putem postizanja veće socijalne kohezije Grada.

Mostarstvo na regionalnoj razini vidimo s jedne strane kao povezivanje kultura i kulturnih događaja geografske regije Hercegovine i kao regije Zapadnog Balkana s druge strane. Već postojeća manifestacija ove vrste je festival humora Mostarska liska.

Mostarstvo na subeuropskoj razini vidimo kao povezanost BiH i Italije preko povezanosti Mostara i Firence u razvoju kreatehnivnog centra mostarstva.

Mostarstvo na europskoj i globalnoj razini vidimo kao ekonomski, turistički, obrazovni, tehnološki, socijalni, zabavni itd. aspekt vezan za djelovanje centra za mostarstvo – globalnog centra mostarstva.

Kako sagraditi centar

Nesumljivo najveći i najbremenitiji problem uspostave i djelovanja centara kreativnih djelatnosti u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, a takva je BiH, je financiranje, posebice što kreativne firme često djeluju kao hibridi neprofitnih i profitnih aktivnosti. U nekim slučajevima subvencije su nezamjenjive, dok će u drugim profitno orijentirane investicije biti prikladne.

Čak i u uvjetima zemalja s visokim dohotkom, firme kreativne ekonomije teško dobivaju kredite, pozajmice i druge usluge banaka, jer sektor karakteriziraju visoki rizici i nedostatak opipljive imovine koja se može koristiti za osiguranje kredita. Financijske institucije, koje su u BiH svedene na trgovačke banke, rijetko imaju razumijevanja za ovaj, inovacijama vođen razvoj, posebice u situaciji visoko prisutnih autorskih prava. Fondovi riziko kapitala, ako i postoje, nisu zainteresirani za davanja malih kredita i imaju sklonost kontrolirati prava.

Pokretači projekta izgradnje centra mostarstva mogli bi biti LiNK Mostar, kako je navedeno u Strategiji kulturnog razvoja 2018-2026, te grad Mostar.

LiNK bi osigurao dio sredstava iz vlastitih izvora – oko 10 % ukupne vrijednosti projekta. Toliko bi osigurao i grad Mostar, koji bi se postarao za osiguranje zemljišta i infrastrukture. Preostali dio bi osigurale ostale razine bh. vlasti (HNK/Ž, FBiH i Institucije BiH), dio bi osiguralo inozemni sponzori npr. grad Firenca, a dio bh. i talijanske komercijalne organizacije (firme, banke i sl.).

U Tuzli Međunarodni sajam privrede i turizma

Previous article

Turistička ponuda srednje Bosne predstavljena na beogradskom Sajmu

Next article

You may also like