Komentari i analize

Đuro Tomljenović: Prava doza turizma

0
Đuro Tomljenović (Foto: Ivo Pervan / Turizmoteka)

U Hrvatskoj, do sada, temeljno polazište turističkog razvitka nije bio krajolik, nego tko zna kakve turističko-gospodarske „nužnosti”, npr. devize ili proširenje ležajnih kapaciteta. Gradilo se bez pitanja koliko još krajolik uopće može prihvatiti i probaviti. Ali baš je obrnut pristup ispravan – najprije se određuju granice opterećenja krajolika i ostalih prirodnih resursa, a zatim se dobivene vrijednosti – uz druge kriterije – koriste za određivanje optimalne granice izgrađenosti tj. dopuštenog dodatnog broja ležaja, prometnih objekata i dr.

Nitko se posljednjih 30-ak godina u našim turističkim mjestima, kao na primjer na Makarskoj rivijeri ili u Vodicama, nije zapitao:
-Od kojeg se broja turista neka plaža smatra pretrpanom, neki predio za odmor iskorištenim do krajnjih granica? Pri kojem „opterećenju“ neki krajolik gubi funkciju mjesta za odmor? S koliko automobila mogu neki krajolik i njegov prometni sustav izići na kraj, a da nema uskih grla i prevelikog onečišćenja?

Stručnjaci za turizam i planiranje počeli su se tek nedavno zabrinjavati nad tim nedvojbeno najvažnijim pitanjima za očuvanje prostora za odmor. Političari i općinari, pak, i dalje priželjkuju nove investicije, pod svaku cijenu.

Danas, priznali mi to sebi javno ili ne, na turističkoj sceni kolo vode, i krizu iskorištavaju, strani špekulanti, domaći mešetari, tvrtke za građevinarstvo, agencije za nekretnine, bankari. Njihov je jedini interes trgujući nekretninama u turističkim područjima što brže ostvariti što veću dobit – što je iz njihova kuta gledišta posve legitimno.

Oni bezobzirno iskorištavaju materijalističku psihozu našega vremena. Špekulacije s građevinskim zemljištem, s dobitkom od gradnje te s dobiti od najma u prvom su planu. Istodobno, nerijetko iznuđuju gradnju infrastrukture i turističkih objekata na trošak zajednice kako bi mogli nastaviti s poslom. Kad uberu dobit, više ih nije briga za izgrađenu infrastrukturu te prepuštaju zloupotrijebljeni krajolik njegovoj sudbini.

Turizam je naša sudbina, no trebalo bi nastojati imati što veći nadzor nad njegovim rastom i djelovanjem. Pitanje prave količine, odnosno veličine jedno je od središnjih pitanja i u planiranju turizma u svakoj zemlji i turističkom mjestu. Prava doza turizma može biti lijek, kao što prevelika može značiti otrov….

Mostar Marriott Hotel otvara svoja vrata krajem travnja

Previous article

BiH ima sve preduslove za održivi razvoj kulturnog turizma

Next article

You may also like